Dana 22.3. prikladno smo obilježili Svjetski dan Voda, a i nadolazeći Svjetski dan kazališta, posjetivši Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci gdje smo pogledali predstavu „Voda“, u sklopu programa Riječkog kazališta mladih “Kamov”.
Učenici prvih razreda Ugostiteljske škole Nataša, Božana, Andrea, Petar, Filip i Antonio u pratnji odgajateljice Ive već su 4. put u ovoj školskoj godini uživali u predstavi HNK Ivana pl. Zajca budući da nam kazalište redovito ljubazno ustupa besplatne ulaznice u sklopu projekta (Za)voli kazalište, pod pokroviteljstvom PGŽ-a.
Radnja priče „Voda” Vladimira Nazora smještena je u osamdesete godine devetnaestog stoljeća. Žitelji jadranskog otoka prolaze kao zajednica kroz krizu suše i nedostatka pitke vode, a sve preko promatračke pozicije dječaka Vlade.
Novela „Voda” objavljena je prvi put 1927. godine u zbirci „Priče s ostrva, iz grada i sa planina” i predstavlja jednu od najpoznatijih Nazorovih autobiografskih crtica.
Dječak Vlado, središnji lik, zapravo je sam autor koji provodi djetinjstvo na otoku i sprema se za ulazak u svijet odraslih – odlazak na školovanje u grad, daleko od otoka i daleko od roditelja. U Velom Selu, u kojem provodi svoje posljednje dane, tri mjeseca nije pala kiša. Zemlja, ljudi i životinje trpe veliku žeđ, pod snažnom žegom sunca nemir među stanovnicima Velog Sela raste, priroda je neumoljiva i tjera ljude da se prilagode njezinim zakonima. Na rivi se čeka bunar-lađa koja će utažiti žeđ onima koji već danima žeđaju, no nestrpljenje je veliko i cijelo mjesto kao da prati nekontroliranu i nezaustavljivu koreografiju žeđi i nemira. A kad bunar-lađa konačno stigne i – neobavljena posla – ode počinju se nad otokom skupljati oblaci najavljujući veliku neveru i velike kiše, koje će donijeti i previše vode.
Prateći ritam prirode, Nazor kroz motive suše, iščekivanja vode i nevremena istovremeno propituje i probleme unutar zajednice i egzistencijalne probleme pojedinca.
Svakako preporučujemo pogledati predstavu!
